Žarko Miladinović (Erdevik kod Šida, 16. jun 1862 — Ruma, 25. jun 1926) bio je istaknuti srpski političar, pravnik i javni radnik, koji je svoj život i delo posvetio pravdi, nauci i nacionalnom interesu.
Nakon završene gimnazije u Novom Sadu, studirao je i doktorirao pravne nauke u Beču. Od 1893. godine započeo je advokatsku, a ubrzo i političku karijeru u Rumi, gde je ostavio dubok trag u javnom životu.
Bio je član i jedan od vodećih ljudi Srpske narodne radikalne stranke, poznat po svom radu na jačanju srpske autonomije i pravnog sistema. Godine 1897. pokrenuo je prvi srpski pravni list „Srpska samozakonija“, čime je doprineo razvoju pravne misli u tadašnjoj Austro-Ugarskoj.
Miladinović je 1909. godine bio uhapšen pod optužbom za veleizdaju zbog navodnog vrbovanja dobrovoljaca i slanja oružja u Kraljevinu Srbiju. Nakon suđenja u Zagrebu i oslobađajuće presude, u Rumi mu je priređen veličanstven doček — građani su sami vukli fijaker od železničke stanice do centra grada, u znak zahvalnosti i poštovanja.
Tokom svoje karijere obavljao je brojne funkcije, među kojima se izdvaja i dužnost ministra pošta i telegrafa Kraljevine SHS. Do smrti je bio član Glavnog odbora Narodne radikalne stranke.
Živeo je u čuvenoj kući u Glavnoj ulici u Rumi, a svojom poslednjom voljom svu imovinu ostavio je gradu Rumi. Preminuo je 1926. godine, a u njegovu čast 1935. godine podignut je spomenik u Rumi.
Pored političkog i advokatskog rada, Miladinović je bio i plodan autor brojnih pravnih i političkih studija, među kojima se izdvajaju dela „Tumač povlastica“ (1897), „Jus inspectionis“ (1909) i „Parlamentarno pravo interpelacije“ (1929).
Svojim delovanjem i naučnim radom, Žarko Miladinović zauzima posebno mesto u istoriji Srema i srpskog pravničkog društva — kao čovek koji je spojio znanje, patriotizam i moralne principe u službi svog naroda.
Ruma danas s ponosom čuva uspomenu na svog znamenitog sugrađanina.