Na današnji dan, 9. oktobra 1854. godine, rođen je jedan od najznačajnijih srpskih naučnika i pronalazača – Mihailo Pupin. Rođen je u selu Idvor, u tadašnjoj Habzburškoj monarhiji (danas Vojvodina, Srbija). Njegov životni put bio je izuzetno inspirativan – od siromašnog dečaka iz Banata, do cenjenog naučnika, profesora na Univerzitetu Kolumbija i jednog od pionira moderne elektrotehnike.
Pupin je najpoznatiji po svom izumu “Pupinovih kalemova”, koji su omogućili znatno kvalitetniji i dalekosežniji prenos telefonskog signala. Njegov rad je bio ključan za razvoj telekomunikacija, a njegov doprinos nauci i tehnologiji priznat je širom sveta.
Osim što je bio naučnik i inovator, Pupin je bio i veliki patriota, filantrop i borac za prava i obrazovanje srpskog naroda u SAD. Bio je jedan od osnivača Srpskog narodnog saveza u Americi i aktivno je pomagao Srbiji tokom Prvog svetskog rata.
Za svoje naučne i društvene doprinose, Pupin je dobio brojne nagrade i priznanja, uključujući i Pulicerovu nagradu za autobiografiju „Sa pašnjaka do naučenjaka“ (1916), u kojoj je opisao svoje teško detinjstvo i put do uspeha.
Mihailo Pupin je preminuo 12. marta 1935. godine u Njujorku, ali je svojim radom ostavio neizbrisiv trag u istoriji nauke, i zauvek ostao jedan od simbola srpske pameti i upornosti.