U jednoj od najvećih rudarskih tragedija u istoriji Jugoslavije, u aleksinačkom rudniku uglja dogodila se razorna eksplozija metana u kojoj je život izgubilo 90 rudara. Tragedija je potresla celu tadašnju zemlju, a Aleksinac je zavijen u crno.
Eksplozija se dogodila u ranim jutarnjim satima, dok je smena bila duboko pod zemljom. Preživeli rudari i spasioci kasnije su opisivali strašne prizore, veliku koncentraciju gasa i urušavanje hodnika koje je onemogućavalo brzu intervenciju. Uprkos naporima spasilačkih ekipa, većina rudara nije imala šansu da se izvuče.
Vesti o nesreći brzo su se proširile širom Jugoslavije. U Aleksincu, gradu koji je decenijama živeo uz rudnik, zavladali su tuga i neverica. Porodice nastradalih, radni kolektiv i građani danima su se opraštali od rudara, a dani žalosti obeležili su ovu zajednicu.
Rudarska nesreća iz 1989. godine ostala je trajno urezana u kolektivno sećanje, kao podsetnik na težinu rudarskog posla, rizike sa kojima se radnici svakodnevno suočavaju i važnost bezbednosti u rudnicima. I danas se, svake godine, 17. novembra polažu venci i odaje počast stradalim rudarima Aleksinca.
Da se ne zaboravi – 90 života izgubljenih u tišini podzemlja.