Dana 15. januara 1999. godine selo Račak, u opštini Štimlje na Kosovu i Metohiji, dospelo je u fokus međunarodne javnosti nakon što su u okolini sela pronađena tela 45 kosovskih Albanaca. Vest je brzo obišla svet i postala jedan od ključnih događaja u završnoj fazi kosovske krize.
Predstavnici Verifikacione misije OEBS-a, predvođeni tadašnjim šefom misije Vilijamom Vokerom, ocenili su da je reč o masakru nad civilima i za zločin optužili snage bezbednosti Savezne Republike Jugoslavije. Ovakve ocene izazvale su snažne reakcije zapadnih vlada i dodatno zaoštrile već napetu političku i bezbednosnu situaciju na Kosovu.
Zvanični Beograd je, sa druge strane, negirao optužbe, navodeći da su stradali Albanci bili pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) poginuli u oružanom sukobu sa srpskim snagama, a ne civili. Srpske vlasti su tvrdile da je događaj u Račku zloupotrebljen u političke svrhe kako bi se opravdala međunarodna intervencija.
U cilju utvrđivanja činjenica, Evropska unija je angažovala tim finskih patologa koji su sproveli obdukcije nad pronađenim telima. U njihovom izveštaju nije nedvosmisleno potvrđeno da je reč o masakru civila, što je dodatno produbilo kontroverze i različita tumačenja događaja. Uprkos tome, politički efekat Račka bio je izuzetno snažan.
Događaj u Račku često se navodi kao prelomni trenutak koji je ubrzao diplomatske pritiske na Saveznu Republiku Jugoslaviju i doveo do pregovora u Rambujeu. Nakon neuspeha tih pregovora, NATO je u martu 1999. godine započeo vazdušnu kampanju protiv Jugoslavije, koja je trajala 78 dana.
Više od dve decenije kasnije, Račak ostaje jedna od najspornijih i najosetljivijih tema u vezi sa ratom na Kosovu. Za jedne, on predstavlja simbol stradanja albanskih civila, dok je za druge primer političke instrumentalizacije tragičnog događaja. Bez obzira na različite interpretacije, nesporno je da je Račak imao značajnu ulogu u oblikovanju međunarodnih odluka i daljem toku događaja 1999. godine, čije se posledice i danas osećaju u regionu.